Učitavanje...
Novi znanstveni rad članova Instituta pokazao konzistentnost cikličke kozmologije
Česti tip napada na ideju cikličkog Svemira nastoji pokazati da beskonačni ciklički Svemir zapada u probleme zbog neograničenog rasta entropije. Kao odgovor na ovaj prigovor, razvijeni su modeli u kojima Svemir eksponencijalno raste između pojedinih ciklusa - čime se gustoća entropije s vremenom u takvim modelima smanjuje (a time i ukupna entropija u svakoj kauzalno povezanoj regiji Svemira).
Međutim, nedavno je nekoliko znanstvenih radova (A. Borde, A. H. Guth, and A. Vilenkin, Phys. Rev. Lett.90, 151301 (2003), arXiv:gr-qc/0110012 i W. H. Kinney and N. K. Stein, JCAP06, no.06, 011 (2022), arXiv:2110.15380) ustvrdilo da u takvim modelima Svemir ne može biti vremenski beskonačan u prošlosti, odnosno, točnije rečeno - da mora biti geodetski nepotpun, zbog posljedica matematičkog teorema kojega su zajedno postavili Borde, Guth i Vilenkin (BGV).
Međutim, u novom radu objavljenom u uglednom časopisu European Physical Jorunal C članovi su Instituta za kozmologiju i filozofiju prirode Marko Sossich i Petar Pavlović pokazali kako su ovi raniji zaključci neutemeljeni. U prvom dijelu rada kritički se pristupa primjeni koncepta entropije na kozmologiju, te se argumentira da se pojam entropije trenutno ne može opravdano koristiti kao argument u diskusiji o cikličkom Svemiru. U drugom dijelu rada je pokazano da, čak i dopuštajući opravdanost argumenata koji se temelji na entropiji, ciklički modeli koji ne pate od problema s rastom entropije nipošto ne trebaju biti nepotpuni. Pokazano je kako su raniji zaključci polazili od matematički neprecizne formulacije BGV teorema, te kako se jednostavno mogu konstruirati klase modela cikličke kozmologije koje ne pate od problema entropije, a ujedno su beskonačni u prošlosti.
Objavljeno: 13. ožujka 2024.